PROBLEMI SA GOVOROM I JEZIKOM
Jedna od najčešćih kliničkih manifestacija kod mikrodelecije 22q11.2 su problemi u govoru i jeziku. Najčešći problemi koji se u ovoj oblasti javljaju su: hipernazalni govor, zaostajanje u ekspresivnom govoru, problemi artikulacije, teškoće u auditivnoj obradi, teškoće u rešavanju problema, teškoće u zaključivanju, problemi u nalaženju reču, teškoće u razumevanju izraza ili reči sa višestrukim značenjem i problemi u praćenju višestepenih uputstava.
Teškoće u usvajanju rečnika i formulisanja govornog jezika (oštećen ekspresivni govor) u razvoju govora su takođe uobičajene kod dece sa mikrodelecijom 22q11.2. Neka istraživanja pokazuju da deca od 2-3 godine imaju veoma ograničen rečnik ili još uvek ne govore. Deca školskog uzrasta napreduju u ekspresivnom govoru kako sazrevaju, ali mnogi i dalje zaostaju i imaju teškoća kada se suočavaju sa tekstualnim zadacima ili kada treba da prepričaju nešto ili da sklope duže i složenije rečenice. Receptivni govor, koji predstavlja sposobnost razumevanja, zadržavanja ili obrade govornog jezika, takođe može biti oštećen mada ne toliko koliko ekspresivni govor.
Greške u artikulaciji su često prisutne kod dece sa mikrodelecijom 22q11.2. Ove greške obuhvataju ograničen fonematski inventar (zvuk glasova) i korišćenje kompenzatornih strategija artikulacije što dovodi do smanjene razgovetnosti govora. Ovo se obično dešava zbog strukturalnih anomalija nepca. Teškoće u govoru pokazuju tendenciju da se postepeno smanjuju kako dete sazreva.
Deca sa mikrodelecijom 22q11.2 treba da budu redovno praćena od strane stručnjaka koji se bave govorom i jezikom i da budu uključena u govornu terapiju.
Jedna od najčešćih kliničkih manifestacija kod mikrodelecije 22q11.2 su problemi u govoru i jeziku. Najčešći problemi koji se u ovoj oblasti javljaju su: hipernazalni govor, zaostajanje u ekspresivnom govoru, problemi artikulacije, teškoće u auditivnoj obradi, teškoće u rešavanju problema, teškoće u zaključivanju, problemi u nalaženju reču, teškoće u razumevanju izraza ili reči sa višestrukim značenjem i problemi u praćenju višestepenih uputstava.
Teškoće u usvajanju rečnika i formulisanja govornog jezika (oštećen ekspresivni govor) u razvoju govora su takođe uobičajene kod dece sa mikrodelecijom 22q11.2. Neka istraživanja pokazuju da deca od 2-3 godine imaju veoma ograničen rečnik ili još uvek ne govore. Deca školskog uzrasta napreduju u ekspresivnom govoru kako sazrevaju, ali mnogi i dalje zaostaju i imaju teškoća kada se suočavaju sa tekstualnim zadacima ili kada treba da prepričaju nešto ili da sklope duže i složenije rečenice. Receptivni govor, koji predstavlja sposobnost razumevanja, zadržavanja ili obrade govornog jezika, takođe može biti oštećen mada ne toliko koliko ekspresivni govor.
Greške u artikulaciji su često prisutne kod dece sa mikrodelecijom 22q11.2. Ove greške obuhvataju ograničen fonematski inventar (zvuk glasova) i korišćenje kompenzatornih strategija artikulacije što dovodi do smanjene razgovetnosti govora. Ovo se obično dešava zbog strukturalnih anomalija nepca. Teškoće u govoru pokazuju tendenciju da se postepeno smanjuju kako dete sazreva.
Deca sa mikrodelecijom 22q11.2 treba da budu redovno praćena od strane stručnjaka koji se bave govorom i jezikom i da budu uključena u govornu terapiju.