IMUNI SISTEM
Mnoga deca sa mikrodelecijom 22q11.2 imaju problema u borbi protiv infekcija naročito na ranom uzrastu. Najbolja odbrana je dojenje, ali mnoge majke ne mogu da doje zbog detetovih problema sa nepcem ili ne žele, iz nekih ličnih razloga.
Naš imuni sistem nas štiti od razvoja bolesti i pomaže nam da ne ostanemo bolesni i da se oporavimo nakon infekcije. Neka naša antitela imaju pamćenje i mogu da spreče da se ponovo inficiramo istim „zlikovcem“. Antitela pružaju dugotrajnu zaštitu od specifičnih infekcija. Ona se ponašaju kao vojna sila koja nas štiti od invazije neprijateljskih infekcija. Kao što u vojsci postoje različiti rodovi, tako postoje i različita antitela, specijalizovana za određene oblasti. Zajedno, ona nas štite od bacila, virusa i bakterija od kojih se razboljevamo.
Neka deca se rode bez, sa delimično razvijenom ili defektnom timusnom žlezdom (koja se nalazi blizu štitaste žlezde u vratu). Ova mala žlezda ima vrhovnu moć u imunom sistemu. Timusna žlezda pomaže u kontroli imunog sistema. Ukoliko dete nije izloženo nekoj ozbiljnoj infekciji koja ugrožava život, telo obično pronađe način da izgradi imunitet da se bori protiv bilo koje bolesti. Mnogi roditelji misle da to znači da će dete patiti od životno ugrožavajućih infekcija celog života. Ponekad se i to može desiti, ali većina dece kako raste tako poboljšava svoju sposobnost da se izbori sa bolešću i infekcijama. Deca sa mikrodelecijom 22q11.2 često boluju od uobičajenih infekcija: kao što su infekcije gornjih respiratornih puteva, prehlade, upala pluća, grip i astma. Treba im više vremena da se oporave od bolesti. Telo ima dva primarna odbrambena mehanizma: nespecifični imuni odgovor, koji nas štiti od svih mikroorganizama bez obzira na prethodnu izloženost, i specifični imuni odgovor, koji je reakcija na specifični antigen sa kojim se telo prethodno susrelo.
Osnovni razlog zašto deci sa mikrodelecijom 22q11.2 treba više vremena da se oporave nakon bolesti je što timusna žlezda proizvodi antitela, T-ćelije ubice koje direktno ubijaju neželjene uljeze kao što su virusi. Ako je timus mali ili ga nema, premalo T-ćelija će se proizvoditi da pomogne telu. T-ćelije i njihova braća B-ćelije su gazde ili komandanti. B-ćelije pripremaju zlikovce za uništenje tako što ih oslabe a T-ćelije ih uništavaju. T-ćelije nalažu ostatku imunog sistema šta da rade; tako da su T-ćelije i B-ćelije ključne. T-ćelije i B-ćelije su antitela koja poseduju memoriju i koja će napasti poznate viruse ako ponovo pokušaju da napadnu. Međutim, ako nema dovoljnog broja T-ćelija, ta memorija je ograničena. Ovo objašnjava zašto deca sa delecijom 22q mogu da oboljevaju od iste bolesti više puta. To se vidi kod bolesti kao što su ovčje boginje. Ovo smanjenje antitela objašnjava kako obična prehlada kod prosečne osobe, kod deteta sa mikrodelecijom 22q11.2 lako pređe u ozbiljniju sekundarnu infekciju kao što su infekcije uha, upala pluća ili bronhitis itd.
Deca sa mikrodelecijom 22q11.2 su toliko podložna virusnim i bakterijskim infekcijama da bi bilo pametno tražiti od prijatelja i rođaka da ne prilaze detetu ukoliko su bolesni ili osećaju da će da se razbole (čak i ako to može da deluje grubo).
Da bi se izbegle komplikacije, preporučljivo je, u nekim slučajevima, tražiti umrtvljenu verziju živih vakcina kao što je vakcina protiv polija. U našoj državi to znači da ćete morati da kupite vakcinu. Preporučuje se konsultacija sa imunologom pre nego što detetu date bilo kakvu vakcinu.
Ponekad se dete može izuzeti od imunizacije, naročito kada je rizik od imunizacije veći nego korist od primanja određene vakcine.
Mnoga deca sa mikrodelecijom 22q11.2 imaju problema u borbi protiv infekcija naročito na ranom uzrastu. Najbolja odbrana je dojenje, ali mnoge majke ne mogu da doje zbog detetovih problema sa nepcem ili ne žele, iz nekih ličnih razloga.
Naš imuni sistem nas štiti od razvoja bolesti i pomaže nam da ne ostanemo bolesni i da se oporavimo nakon infekcije. Neka naša antitela imaju pamćenje i mogu da spreče da se ponovo inficiramo istim „zlikovcem“. Antitela pružaju dugotrajnu zaštitu od specifičnih infekcija. Ona se ponašaju kao vojna sila koja nas štiti od invazije neprijateljskih infekcija. Kao što u vojsci postoje različiti rodovi, tako postoje i različita antitela, specijalizovana za određene oblasti. Zajedno, ona nas štite od bacila, virusa i bakterija od kojih se razboljevamo.
Neka deca se rode bez, sa delimično razvijenom ili defektnom timusnom žlezdom (koja se nalazi blizu štitaste žlezde u vratu). Ova mala žlezda ima vrhovnu moć u imunom sistemu. Timusna žlezda pomaže u kontroli imunog sistema. Ukoliko dete nije izloženo nekoj ozbiljnoj infekciji koja ugrožava život, telo obično pronađe način da izgradi imunitet da se bori protiv bilo koje bolesti. Mnogi roditelji misle da to znači da će dete patiti od životno ugrožavajućih infekcija celog života. Ponekad se i to može desiti, ali većina dece kako raste tako poboljšava svoju sposobnost da se izbori sa bolešću i infekcijama. Deca sa mikrodelecijom 22q11.2 često boluju od uobičajenih infekcija: kao što su infekcije gornjih respiratornih puteva, prehlade, upala pluća, grip i astma. Treba im više vremena da se oporave od bolesti. Telo ima dva primarna odbrambena mehanizma: nespecifični imuni odgovor, koji nas štiti od svih mikroorganizama bez obzira na prethodnu izloženost, i specifični imuni odgovor, koji je reakcija na specifični antigen sa kojim se telo prethodno susrelo.
Osnovni razlog zašto deci sa mikrodelecijom 22q11.2 treba više vremena da se oporave nakon bolesti je što timusna žlezda proizvodi antitela, T-ćelije ubice koje direktno ubijaju neželjene uljeze kao što su virusi. Ako je timus mali ili ga nema, premalo T-ćelija će se proizvoditi da pomogne telu. T-ćelije i njihova braća B-ćelije su gazde ili komandanti. B-ćelije pripremaju zlikovce za uništenje tako što ih oslabe a T-ćelije ih uništavaju. T-ćelije nalažu ostatku imunog sistema šta da rade; tako da su T-ćelije i B-ćelije ključne. T-ćelije i B-ćelije su antitela koja poseduju memoriju i koja će napasti poznate viruse ako ponovo pokušaju da napadnu. Međutim, ako nema dovoljnog broja T-ćelija, ta memorija je ograničena. Ovo objašnjava zašto deca sa delecijom 22q mogu da oboljevaju od iste bolesti više puta. To se vidi kod bolesti kao što su ovčje boginje. Ovo smanjenje antitela objašnjava kako obična prehlada kod prosečne osobe, kod deteta sa mikrodelecijom 22q11.2 lako pređe u ozbiljniju sekundarnu infekciju kao što su infekcije uha, upala pluća ili bronhitis itd.
Deca sa mikrodelecijom 22q11.2 su toliko podložna virusnim i bakterijskim infekcijama da bi bilo pametno tražiti od prijatelja i rođaka da ne prilaze detetu ukoliko su bolesni ili osećaju da će da se razbole (čak i ako to može da deluje grubo).
Da bi se izbegle komplikacije, preporučljivo je, u nekim slučajevima, tražiti umrtvljenu verziju živih vakcina kao što je vakcina protiv polija. U našoj državi to znači da ćete morati da kupite vakcinu. Preporučuje se konsultacija sa imunologom pre nego što detetu date bilo kakvu vakcinu.
Ponekad se dete može izuzeti od imunizacije, naročito kada je rizik od imunizacije veći nego korist od primanja određene vakcine.