ZAOSTAJANJE U RAZVOJU
Svako dete je jedinstveno, a to se posebno odnosi na one rođene sa delecijom 22q11.2. Svima nama upravljaju sopstvene ličnosti i temperament; nešto su nasledne osobine dok su neke posledica našeg okruženja, naše interakcije sa porodicom i onima sa kojima dolazimo u kontakt. Ovo je naročito tačno u ranim godinama kada se usvajaju osnovni naučeni obrasci i kada se na decu najviše utiče. Stoga je rana marljiva intervencija nezaobilazna ako znate da postoji problem.
Neki oblik zaostajanja u razvoju je prisutan kod preko 95% pojedinaca sa mikrodelecijom 22q11.2. Ovo može biti delom zbog toga što mnogo vremena provode u bolnicama i izolovani kod kuće, ali po pravilu to je posledica genetskog stanja. Oblasti u kojima može doći do zaostajanja su:
- kognicija (razmišljanje, zaključivanje, rešavanje problema, razumevanje)
- jezik/govor (ekspresivne i receptivne sposobnosti)
- motorna koordinacija (krupna/fina motorika, skakanje, skakutanje, bacanje/hvatanje, crtanje, slaganje)
- socijalna interakcija (iniciranje kontakta sa vršnjacima, grupna igra)
- samo-pomoć (oblačenje, hranjenje, pranje)
Ipak, ne zaostaju sva deca sa mikrodelecijom 22q11.2 u istom stepenu u svemu, ukoliko uopšte zaostaju. Neki mogu biti na donjoj granici ili blago zaostajati, dok drugi ozbiljno zaostaju u razvoju u odnosu na vršnjake. Ovo otežava roditeljima koji žele da znaju na koje specifičnosti da obrate pažnju kod svog deteta. Neki odrasli/roditelji nisu ni znali da imaju deleciju 22q11 dok se nisu testirali, obično posle rođenja deteta sa mikrodelecijom 22q11.2. Njihovi simptomi su bili neprimetni, ili za njih nije bilo testova kada su bili mlađi.
Roditelji obično prvi primete da postoje neki problemi sa razvojem motorike, govora i društvenosti kod deteta. Ukoliko se posumnja na zaostajanje u razvoju potrebno je tražiti procenu stručnjaka: logopeda, radnog terapeuta, fizioterapeuta, defektologa... Kod dece sa mikrodelecijom 22q11.2 potrebno je da ovi stručnjaci urade procenu svakog deteta na ranom uzrastu zbog toga što uključivanje u programe rane intervencije donose znatnu korist za dalji razvoj deteta.
Svako dete je jedinstveno, a to se posebno odnosi na one rođene sa delecijom 22q11.2. Svima nama upravljaju sopstvene ličnosti i temperament; nešto su nasledne osobine dok su neke posledica našeg okruženja, naše interakcije sa porodicom i onima sa kojima dolazimo u kontakt. Ovo je naročito tačno u ranim godinama kada se usvajaju osnovni naučeni obrasci i kada se na decu najviše utiče. Stoga je rana marljiva intervencija nezaobilazna ako znate da postoji problem.
Neki oblik zaostajanja u razvoju je prisutan kod preko 95% pojedinaca sa mikrodelecijom 22q11.2. Ovo može biti delom zbog toga što mnogo vremena provode u bolnicama i izolovani kod kuće, ali po pravilu to je posledica genetskog stanja. Oblasti u kojima može doći do zaostajanja su:
- kognicija (razmišljanje, zaključivanje, rešavanje problema, razumevanje)
- jezik/govor (ekspresivne i receptivne sposobnosti)
- motorna koordinacija (krupna/fina motorika, skakanje, skakutanje, bacanje/hvatanje, crtanje, slaganje)
- socijalna interakcija (iniciranje kontakta sa vršnjacima, grupna igra)
- samo-pomoć (oblačenje, hranjenje, pranje)
Ipak, ne zaostaju sva deca sa mikrodelecijom 22q11.2 u istom stepenu u svemu, ukoliko uopšte zaostaju. Neki mogu biti na donjoj granici ili blago zaostajati, dok drugi ozbiljno zaostaju u razvoju u odnosu na vršnjake. Ovo otežava roditeljima koji žele da znaju na koje specifičnosti da obrate pažnju kod svog deteta. Neki odrasli/roditelji nisu ni znali da imaju deleciju 22q11 dok se nisu testirali, obično posle rođenja deteta sa mikrodelecijom 22q11.2. Njihovi simptomi su bili neprimetni, ili za njih nije bilo testova kada su bili mlađi.
Roditelji obično prvi primete da postoje neki problemi sa razvojem motorike, govora i društvenosti kod deteta. Ukoliko se posumnja na zaostajanje u razvoju potrebno je tražiti procenu stručnjaka: logopeda, radnog terapeuta, fizioterapeuta, defektologa... Kod dece sa mikrodelecijom 22q11.2 potrebno je da ovi stručnjaci urade procenu svakog deteta na ranom uzrastu zbog toga što uključivanje u programe rane intervencije donose znatnu korist za dalji razvoj deteta.