DRUGI CIKLUS OSNOVNOG OBRAZOVANJA
Kada učenje postane apstraktnije (na uzrastu do 12 godina) može se desiti da dete sa mikrodelecijom 22q11 ima teškoća sa matematikom, prirodnim naukama i razumevanjem jezika. Važno je nastaviti sa vizuelnim i praktičnim pristupom koji je opisan u odeljku za prvi ciklus osnovnog obrazovanja – naročito sa matematikom i prirodnim naukama.
Dodatna podrška, bilo jedan na jedan ili u maloj grupi, može biti potrebna da bi učenik razumeo i uvežbao nove pojmove. Ovo se može koristiti da bi se obezbedilo da zadrži i usvoji pojmove koje je ranije naučio pre nego što nastavi sa novim pojmovima.
Neka deca imaju problema sa svojim finim motornim veštinama, što može biti veoma frustrirajuće za školsku decu i može ih izložiti zadirkivanju. Ovo treba pratiti i uključiti radnu terapiju ukoliko je potrebno.
Deca sa mikrodelecijom 22q11 često pokazuju znake slabog mišićnog tonusa, nespretnosti, teškoća u motornoj koordinaciji i motornom planiranju. Ove slabosti mogu izazvati teškoće u specifičnim oblastima: koordinacije oko-ruka, crtanju i pisanju, hvatanju, bacanju i gađanju, oblačenju i svlačenju i svakodnevnoj brizi o sebi, organizovanju i planiranju, sečenju, presavijanju i lepljenju, vožnji tricikla i bicikla i ravnoteži.
Ove oblasti razvoja veština su veoma važne u razvoju akademskih postignuća i uspeha, nezavisnosti u svakodnevnim životnim aktivnostima, socijalnoj interakciji, igri, razonodi i rekreacionim veštinama i osećanju samopoštovanja. Slabosti u ovim oblastima treba prepoznati i proceniti, modelovati i vežbati odgovarajuće veštine i razmotriti alternativna rešenja ovih problema.
U školi, najočigledniji i najsveobuhvatniji primer ovih problema je teškoća sa pisanjem.
Nastavnici treba da budu svesni znakova koji su povezani sa teškoćama u pisanju:
- umorne šake i ručni zglob
- preterani pritisak olovke
- zamor
- izbegavanje rada koji zahteva dosta pisanja
- negativni komentari kao što su „Ja to ne mogu“, ili negativna ponašanja i odbijanje
- bes ili drugi problemi ponašanja koji su u vezi sa određenim predmetom.
Ukoliko se ustanovi da su detetove teškoće sa pisanjem suviše ozbiljne da bi se lako otklonile treba razmotriti alternativne strategije:
- školski rad može prepisati nastavnik, pomoćnik u nastavi ili drugo dete
- dete može diktirati svoj rad i ideje u diktafon da ih neko drugi zapiše
- nastavnici mogu fotokopirati svoje beleške za učenika (ovo je veoma korisno u višim razredima)
- dete će možda morati da savlada veštinu kucanja na tastaturi
- u nekim ozbiljnim slučajevima detetu će biti potrebno obezbediti laptop
- na završnom ispitu, dete može biti kandidat za dodatnu podršku, na primer nekog da mu čita ili piše, dodatno vreme i sl. Učeniku će trebati uvežbavanje ovih strategija pre ispita.
- neki projekti ili zadaci se mogu uradili oralno ili na videu ili preko slika ili nekim drugim medijem
- pisanje treba da bude produktivni element detetovog dana u školi, a ne tegoban i neprijatan zadatak za izbegavanje zato što je
pretežak. Ovo treba da bude vodilja u obrazovanju i podršci deci sa mikrodelecijom 22q11.
Da biste mogli da pratite učenika koji ima mikrodeleciju 22q11 važno je da ga smestite na mesto odakle jasno može da vidi tablu, monitor... Mnoga deca sa mikrodelecijom 22q11 imaju gubitak sluha ili smetnje sa vidom. Smeštanje napred može da pomogne u komunikaciji i sposobnosti da prati instrukcije.
Dobro organizovana učionica sa listom zaduženja jasno označenim koju svaki učenik može da vidi umanjiće anksioznost deteta koje ima mikrodeleciju 22q11. Strukturisana dnevna rutina i raspored takođe smanjuju nivo stresa i aksioznosti kod deteta.
Kontrolni zadaci/testovi
Neki učenici sa mikrodelecijom 22q11 se bore sa anksioznošću i pritiskom testova. Stoga rezultati testova ne odslikavaju stvarnu sposobnost učenika. Strategije koje mogu pomoći su:
- davanje dodatnog vremena za završavanje ispita
- davanje usmenog umesto pismenog testa
- izrada testa u odvojenom prostoru
- povećana slova u testu
- pedagoški asistent može da pročita zadatke
- učenici koji imaju teškoća sa pisanjem mogu imati pristup kompjuteru ili nekom ko bi pisao umesto učenika
- pomoć učeniku u pripremi testa u vidu beleški i tehnika učenja
- uveravanje učenika da je jedino bitno da da sve od sebe
Školski psiholog
Otprilike 30% pojedinaca sa mikrodelecijom 22q11 ima različite probleme sa mentalnim zdravljem. Ovi problemi idu od depresije do šizofrenije. Jedan od načina da se obezbedi rana dijagnoza i tretman mentalnih problema jeste da školski psiholog prati učenika i da uoči rane znake upozorenja ukoliko je prisutan neki problem.
Kada učenje postane apstraktnije (na uzrastu do 12 godina) može se desiti da dete sa mikrodelecijom 22q11 ima teškoća sa matematikom, prirodnim naukama i razumevanjem jezika. Važno je nastaviti sa vizuelnim i praktičnim pristupom koji je opisan u odeljku za prvi ciklus osnovnog obrazovanja – naročito sa matematikom i prirodnim naukama.
Dodatna podrška, bilo jedan na jedan ili u maloj grupi, može biti potrebna da bi učenik razumeo i uvežbao nove pojmove. Ovo se može koristiti da bi se obezbedilo da zadrži i usvoji pojmove koje je ranije naučio pre nego što nastavi sa novim pojmovima.
Neka deca imaju problema sa svojim finim motornim veštinama, što može biti veoma frustrirajuće za školsku decu i može ih izložiti zadirkivanju. Ovo treba pratiti i uključiti radnu terapiju ukoliko je potrebno.
Deca sa mikrodelecijom 22q11 često pokazuju znake slabog mišićnog tonusa, nespretnosti, teškoća u motornoj koordinaciji i motornom planiranju. Ove slabosti mogu izazvati teškoće u specifičnim oblastima: koordinacije oko-ruka, crtanju i pisanju, hvatanju, bacanju i gađanju, oblačenju i svlačenju i svakodnevnoj brizi o sebi, organizovanju i planiranju, sečenju, presavijanju i lepljenju, vožnji tricikla i bicikla i ravnoteži.
Ove oblasti razvoja veština su veoma važne u razvoju akademskih postignuća i uspeha, nezavisnosti u svakodnevnim životnim aktivnostima, socijalnoj interakciji, igri, razonodi i rekreacionim veštinama i osećanju samopoštovanja. Slabosti u ovim oblastima treba prepoznati i proceniti, modelovati i vežbati odgovarajuće veštine i razmotriti alternativna rešenja ovih problema.
U školi, najočigledniji i najsveobuhvatniji primer ovih problema je teškoća sa pisanjem.
Nastavnici treba da budu svesni znakova koji su povezani sa teškoćama u pisanju:
- umorne šake i ručni zglob
- preterani pritisak olovke
- zamor
- izbegavanje rada koji zahteva dosta pisanja
- negativni komentari kao što su „Ja to ne mogu“, ili negativna ponašanja i odbijanje
- bes ili drugi problemi ponašanja koji su u vezi sa određenim predmetom.
Ukoliko se ustanovi da su detetove teškoće sa pisanjem suviše ozbiljne da bi se lako otklonile treba razmotriti alternativne strategije:
- školski rad može prepisati nastavnik, pomoćnik u nastavi ili drugo dete
- dete može diktirati svoj rad i ideje u diktafon da ih neko drugi zapiše
- nastavnici mogu fotokopirati svoje beleške za učenika (ovo je veoma korisno u višim razredima)
- dete će možda morati da savlada veštinu kucanja na tastaturi
- u nekim ozbiljnim slučajevima detetu će biti potrebno obezbediti laptop
- na završnom ispitu, dete može biti kandidat za dodatnu podršku, na primer nekog da mu čita ili piše, dodatno vreme i sl. Učeniku će trebati uvežbavanje ovih strategija pre ispita.
- neki projekti ili zadaci se mogu uradili oralno ili na videu ili preko slika ili nekim drugim medijem
- pisanje treba da bude produktivni element detetovog dana u školi, a ne tegoban i neprijatan zadatak za izbegavanje zato što je
pretežak. Ovo treba da bude vodilja u obrazovanju i podršci deci sa mikrodelecijom 22q11.
Da biste mogli da pratite učenika koji ima mikrodeleciju 22q11 važno je da ga smestite na mesto odakle jasno može da vidi tablu, monitor... Mnoga deca sa mikrodelecijom 22q11 imaju gubitak sluha ili smetnje sa vidom. Smeštanje napred može da pomogne u komunikaciji i sposobnosti da prati instrukcije.
Dobro organizovana učionica sa listom zaduženja jasno označenim koju svaki učenik može da vidi umanjiće anksioznost deteta koje ima mikrodeleciju 22q11. Strukturisana dnevna rutina i raspored takođe smanjuju nivo stresa i aksioznosti kod deteta.
Kontrolni zadaci/testovi
Neki učenici sa mikrodelecijom 22q11 se bore sa anksioznošću i pritiskom testova. Stoga rezultati testova ne odslikavaju stvarnu sposobnost učenika. Strategije koje mogu pomoći su:
- davanje dodatnog vremena za završavanje ispita
- davanje usmenog umesto pismenog testa
- izrada testa u odvojenom prostoru
- povećana slova u testu
- pedagoški asistent može da pročita zadatke
- učenici koji imaju teškoća sa pisanjem mogu imati pristup kompjuteru ili nekom ko bi pisao umesto učenika
- pomoć učeniku u pripremi testa u vidu beleški i tehnika učenja
- uveravanje učenika da je jedino bitno da da sve od sebe
Školski psiholog
Otprilike 30% pojedinaca sa mikrodelecijom 22q11 ima različite probleme sa mentalnim zdravljem. Ovi problemi idu od depresije do šizofrenije. Jedan od načina da se obezbedi rana dijagnoza i tretman mentalnih problema jeste da školski psiholog prati učenika i da uoči rane znake upozorenja ukoliko je prisutan neki problem.